Ako istražite, vidjet ćete da ljudsko biće uvlači 18 udaha u minuti.
Sada izračunajmo koliko puta udiše dnevno: 18 udaha u minuti, 18 x 60 = 1080 udaha na sat; u 24 sata, 24 x 1080 = 25,920 udaha na dan.
I sada kalkulirajmo — to možemo približno — koliko dana ljudsko biće živi na Zemlji. Zbog jednostavnosti uzmimo 72 godine kao prosječnu duljinu ljudskog života, i 360 dana u godini. 72 godine X 360 dana = 25,920 dana u čovjekovu životu. I to je broj udaha čovjeka na dan! Dakle možemo reći, ljudsko biće živi onoliko dana u životu koliko puta udahne u jednom danu.
Znamo da postoje jednodnevne mušice — i mogli bi također biti bića od 1/18 minute! (Jer dužina nije esencijalna stvar.) Tako ako bi ljudsko biće umrlo svaki puta kada udahne mogli bi reći: Udiše dušu unutra i ponovno vani sa svakim dahom. Ipak ostaje — ostaje živo 25,920 dana.
Sada uzmimo tih 72 godine kao jedan dah. Kako sam prije rekao, s prvim udahom ljudsko biće udahne svoju dušu i sa zadnjim dahom je izdahne ponovno vani. Uzevši da prosječno živi 72 godine, možemo reći: To udisanje i izdisanje duše traje period od 72 godine. Uzevši da je taj period jedan kozmički dan, opet moramo pomnožiti 72 X 360 da dobijemo kozmičku godinu: 25,920! Ako život ljudskog bića uzmemo kao jedan kozmički dan, dobijemo kozmičku godinu: 25,920 kozmičkih dana!
Ali taj broj ima još jedno značenje. Na 21 ožujka, prvi dan proljeća, Sunce sada izlazi u konstelaciji Riba. Ali izlazi samo jednom u točno određenoj točci. Točka u kojoj izlazi stalno se pomiče. Prije oko pet stotina godina nije izlazilo u Ribama već u Ovnu, a još ranije u Biku. Dakle Sunce čini krug oko cijelog Zodijaka, konačno se vrativši u Ribe. U određeno vrijeme izaći će ponovno u potpuno istoj točci, napravivši cijeli krug. Koliko Suncu za to treba? Treba 25,920 godina da ide okolo i vrati se u istu točku u kojoj će izaći početkom proljeća.
Kada smo udahnuli 25,920 puta, kompletirali smo jedan dan. Naša duša ostaje dok se dah mijenja. Kada smo kompletirali 25,920 dana, bili smo budni koliko smo puta i spavali. U snu, kao što znamo, ne mislimo, ne mičemo se, neaktivni smo. Tijekom sna naš duh i duša su otišli na par sati u duhovni svijet; pri buđenju ih opet dobijemo natrag. Baš kao što puštamo dah da ide vani i vrati se 18 puta u minuti, tako u danu puštamo dušu da ode i vrati se jedan put. Spavanje i budnost su, vidite, jednostavno malo duži dahovi. Mi kratko dišemo 18 puta u minuti. Dulje disanje je naše spavanje i budnost. A najdulje naše disanje je udisanje duše i duha kada smo rođeni i ponovno izdisanje kada umremo. Ali postoji još i najdulje disanje od svih; jer mi idemo sa Suncem kako kompletira svoj krug od 25,920 godina; idemo u svijet zvijezda. Kada mislimo na dušu, gospodo, upravo u tom trenutku napuštamo Zemlju i idemo u svijet zvijezda.
Dakle — ovo je samo postavljanje temelja za odgovor na pitanje koje je gospodin postavio. Samo promislite kakav red i pravilnost prevladava u univerzumu ako stalno dobijemo broj 25,920! Čovjekovo disanje je živi izraz kretanja Sunca. To je činjenica od ogromne važnosti.
rudolf steiner
Nema komentara:
Objavi komentar