VRIME JE ZA DOBAR VITAR

MLINOVI-VJETRENJAČE

Među tipovima naših tradicijskih mlinova najslabije sačuvana i neistražena skupina su vjetrenjače. Najviše ih je bilo u jadranskoj zoni, osobito na otocima bez vodotoka. Inventarizacija je pokazala da je u Hrvatskoj postojalo blizu 1000 vjetrenjača! Njihovo propadanje na prijelazu 19./20. st. povezano je s pojavom strojnih mlinova pa danas kod nas ne postoji niti jedna vjetrenjača s očuvanim jedrima ili mlinskim mehanizmom.
Na petnaestak lokaliteta evidentirani su tek ostaci njihovih zidanih kružnih 'kula', uglavnom u ruševnom stanju ili u sekundarnoj funkciji (stambenoj, sakralnoj, ugostiteljskoj). Najslikovitiji su primjeri u: Medulinu, na otocima Silbi, Olibu i Ošljaku, na otoku Braču u Sutivanu, Postirama, Bolu i Dračevici, u Starom Gradu na Hvaru, kod Malog Lošinja, u Rogoznici, u Kuli Norinskoj, u Radošiću kod Lećevice, ponad Lastova, a spominju se ili su na fotografijama dokumentirane vjetrenjače na Korčuli, Cresu, u Puntu i Malinskoj na Krku, Kastvu, Metkoviću, Milni, Supetru, Postiri i Škripu na Braču, gradu Hvaru, Rogoznici, na otočiću Bapcu…

MEDULIN – Na rubu zaljeva na lokalitetu 'Bijeci' i danas stoje dvije dobro očuvane vjetrenjače, na žalost bez jedara i izvan pogona. Nakon povratka iz Amerike 1872. izgradili su ih braća Ivan i Andrea Pošić (Poštić). Ivanova je smještena na samoj morskoj obali, a Andreina 50 m u zaleđu, danas skrivena šumicom. Andrea je u svoju vjetrenjaču već 1886. uveo parni stroj, što je izazvalo sukobe među braćom, pa su 4 žrvnja od tada radila na paru a 2 na vjetar. Na razglednici iz 1903. Ivanova je vjetrenjača još uvijek imala jedra s 8 polja i očito je bila u pogonu, no 1910. nasljednici su oba objekta prodali Paulu Kupelwieseru koji ih je namjeravao koristiti za turističke potrebe . Vjetrenjače su građene kamenom, kružnog su tlocrta, izvorno kao i danas natkrivene plitkim stožastim krovom. Zanimljivo je da Freudenreich u svojim radovima više puta objavljuje crtež navodno Medulinske vjetrenjače opasane kružnim dvorišnim zidom, u susjedstvu koje su stajali i stambeni objekti. Međutim, ta situacija, kao i sam raspored otvora na pročelju ne odgovara niti jednoj od dvije medulinske vjetrenjače.pa je po svoj prilici riječ o pogrešnoj atribuciji (Freudenreich 1962: 208; Freudenreich 1971: 327, 329; Freudenreich 1972: 231, 232). 
Medulinske su vjetrenjače naši najsjeverniji primjeri i jedini su poznati objekti tog tipa u Istri. Mario Klarić izradio je projekte za njihovu rekonstrukciju čime bi se mogla dobiti kvalitetna turistička atrakcija u inače neizražajnoj veduti mjesta .

Inicijative za obnovu vjetrenjača u turističke svrhe za sada su pokrenute u Malinskoj  i Medulinu.

 

https://bib.irb.hr/datoteka/613832.Kara_uni.doc